Kada klijent točno zna što želi

Vlasnica Tara’s Lodgea dolazi iz svijeta dizajna i imala je vrlo jasnu viziju prostora.

Nije željela klasične široke kadrove koji dokumentiraju svaki dio sobe.

Željela je atmosferu. Toplinu. Mir.

Fotografiju koja daje dovoljno informacija, ali nešto ipak ostavlja neotkriveno.

Ne pokazati sobu. Prenijeti osjećaj boravka.

Umjesto dokumentiranja prostora počeli smo tražiti njegove fragmente.

Pogled kroz vrata. Dio kreveta. Prirodno svjetlo. Odnos interijera i mora.

Fotografije su zato bliže editorial fotografiji interijera nego klasičnom hotelskom katalogu.

Cilj nije bio objasniti prostor.

Cilj je bio prenijeti kako je biti u njemu.

Samo prirodno svjetlo

Interijere smo fotografirali bez umjetne rasvjete, koristeći način na koji svjetlo prirodno ulazi u prostor.

To je značilo prilagoditi kompoziciju svjetlu, a ne svjetlo kompoziciji.

Rezultat su mirne, tople i intimne fotografije u kojima je, gdje god je bilo moguće, more postalo dio interijera.

Fotograf mora znati i slušati

Kod ovakvog projekta tehničko znanje nije najteži dio.

Važnije je razumjeti kreativnu ideju osobe koja je prostor osmislila.

Vlasnica je bila prisutna tijekom produkcije, a zajedno smo različite odnose, kutove i detalje prevodili u fotografiju.

Najvažniji rezultat bio je upravo to što je u finalnoj seriji prepoznala vizualni jezik koji je željela.

Jedna fotografija sastavljena od tridesetak trenutaka

Jedan kadar nastao je potpuno drugačije.

Hotel i bazen fotografirani su kroz niz pojedinačnih ekspozicija u kojima smo flashom zasebno osvjetljavali različite dijelove scene.

Sve su kasnije spojene u jednu finalnu fotografiju.

Bio je to kreativni eksperiment izvan početnog briefa koji je na kraju postao dio cijele serije.

A onda je u prostor ušlo ljeto

Drugi dio projekta imao je potpuno drugačiju energiju.

Bazen. Bar. Restoran. Osoblje. Gosti. More. Brod. Ljeto na Korčuli.

Uz planirane lifestyle scene uključili smo i stvarne goste hotela te modele, stvarajući fotografije koje više nisu govorile samo o prostoru, nego o iskustvu boravka.

Iz hotela na more

Tara’s Lodge ne završava na rubu bazena.

More i okruženje važan su dio cijelog iskustva, pa smo dio produkcije preselili na brod.

Hospitality fotografija ponekad ne prodaje samo objekt.

Prodaje jutro na terasi, odlazak na more, koktel uz bazen i osjećaj mjesta.

Crno-bijeli trenuci

Dio lifestyle serije napravili smo u crno-bijeloj tehnici.

Bez boje pažnja se pomiče s interijera na ljude.

Gestu. Izraz. Pokret. Odnos.

Ti su kadrovi cijeloj seriji dali dodatni editorial karakter.

Cijeli hotel, ali ne samo kroz prostor

Produkcija je trajala približno tri do četiri dana.

Fotografirali smo sobe, zajedničke prostore, eksterijere, F&B, osoblje, goste, lifestyle i iskustva oko hotela.

Ali najveći uspjeh nije bio količina sadržaja.

Bio je to osjećaj da fotografije pripadaju prostoru koji predstavljaju.

Fotografija kao interpretacija dizajna

Tara’s Lodge me podsjetio da fotograf ne mora uvijek pokazati sve.

Ponekad je njegov posao odabrati.

Izostaviti.

Pronaći svjetlo.

I ostaviti dovoljno prostora mašti da dovrši ono što fotografija samo započne.

Kod Tara’s Lodgea cilj nije bio napraviti fotografski tlocrt hotela.

Cilj je bio prenijeti osjećaj boravka u njemu.

Suradnja se kasnije nastavila i na drugim projektima istog vlasničkog kruga, uključujući Silk restorane.

Jedan projekt ponovno je postao početak sljedećega.

Client: Tara’s Lodge, Korčula
Photography / Creative Direction: GleFotka — Frano
Production coordination: Tara’s Lodge team

Ne morate pokazati sve da biste ispričali cijelu priču

Ako vaš hotel ima karakter koji klasična fotografija prostora ne uspijeva prenijeti, možda vam ne treba samo više fotografija.

Možda vam treba drugačiji način gledanja na prostor.